05.03.2026.

Država bi trebalo da omogući stabilno poslovanje na osnovu ozbiljne strategije. Domaće privredne investicije moraju da rastu, a za to je neophodno osloboditi preduzetnički duh i obezbediti podršku kako za strane tako i za domaće privrednike, istakao je dr Vladimir Vučković, vodeći predavač za oblast ekonomije u Mokrogorskoj poslovnoj školi na predavanju “Makroekonomija u 2026. ( Srbija, Evropa, svet) u organizaciji Poslovnog kluba zapadne Srbije.

Srbija je prethodnu godinuu završila sa rastom BDP-a od 2,3% i inflacijom od 2,7% zahvaljujući u velikoj meri uredbi o ograničavanju marži, nezaposlenost je na nivou 8-9%, javni dug 39,4 milijarde evra što je oko 44,5% BDP-a, ali ono što posebno brine ekonomiste je budžetski deficit koji će se u 2026.godini evidentno povećati.

Globalne ekonomske i političke krize dovode do smanjenja investicija, berzanskih korekcija i fiskalne neravnoteže u razvijenim zemljama. U takvoj situaciji veštačka inteligencija je spasila svet u poslednje dve godine, smatra Vučković. Kina je nova svetska sila – lider u istraživanjima i najsofisticiranijim oblastima, dok se u Evropi stvari razvijaju prilično kilavo usled mnogo birokratije i manjka inovacija. U tom smislu neophodna je bolja integrisanost evropskog prostora, kontrola korupcije i vladavine prava.

2025. Srbija je završila sa rezultatima lošijim od planiranih, ali oni ipak nisu katastrofalni i ne ukazuju na to da će ove godine da se desi neka veća kriza. Privredni rast je bio nešto više od 2%, a planirano je 4% što pokazuje da nismo dobacili do željenog. Ceo svet i region su podbacili u tom smislu. Inflacija se smirila što je dobro, ali je to posledica ograničenja marži, pa je veliko pitanje da li će inflacija ponovo rasti kada se marže oslobode. Devizni kurs je stabilan, mada izvoznicima to uglavnom ne prija, ali iz ugla javnosti tu nemamo nestabilnost. 2026. kako se sada čini može da bude godina koja će ličiti na 2025.-u, što je s jedne strane loše, jer nećemo ostvariti neki veći napredak, a Srbija to može, a sa druge strane nije toliko strašno, ako ćemo zadržati stabilnost i imati neki rast privrede, zarada.

Za značajan privredni iskorak, kada je reč o Srbiji, neophodne su nove, promišljene strategije, kaže Vučković i dodaje da se može reći da smo imali strategiju za strane investitore koji su dolazili u nešto većem broju zahvaljujući subvencijama. Ostaje pitanje efekta takve strategije. U prvi mah su zaposlili ljude, pomogli da se razviju neka preduzeća koja su bila oslonjena na njihovu delatnost. Sada traže jeftinija tržišta i izvesno je da će mnogi nakon nekoliko godina otići iz Srbije. Domaća privreda, iako formalno izjednačena sa stranom nije mogla da računa na takve podstreke države i pomoć, što ukazuje da treba da budemo pažljiviji kada određujemo strategije razvoja. Država često želi da omogući sve najbolje, ali u praksi dobijamo nešto sasvim drugo. Živimo u neizvesnosti da li će država pomagati poljoprivredu, tekstilnu industriju, energetiku, IT sektor, rudarstvo. Neophodno je da znamo kakva nam je država u ekonomskom smislu. Ne može se samo obećavati svima. Treba otvoreno reći šta je moguće, a šta ne i onda će privreda i svaki pojedinac znati šta treba da radi i šta može da se radi.

Ovako kako se sada radi proglašava se da je sve važno, da sve može i da će se svima pomoći i to dovodi do toga da su ljudi nespokojni čekajući bolje sutra koje ne dolazi.

U najširem smislu mi jesmo tržišna ekonomija, ocenjuje dr Vučković, mada je učešće države u privredi prema raznim pokazateljima dosta veliko. Imamo problem u odnosu države prema privatnom sektoru. Raznorazne asocijacije privrednika traže od države da rešava gotovo uvek iste probleme- od birokratskih prepreka, do toga da se strani investitori ne favorizuju. Odgovora na mnoga pitanja nema. Ponekad ni administracija nema dovoljno ljudi, ma koliko to čudno zvučalo, da sredi propise i omogući privatnom sektoru brži razvoj, a nekad je očigledno zaokupljena drugim stvarima. Politika se često bavi politikom, a manje ekonomijom. Treba saslušati privrednike, ali moramo imati na umu da nisu ni oni uvek u pravu. Ni oni između sebe teško mogu da se dogovore šta je to njihov zajednički interes. Primer za to je viši ili niži devizni kurs. Država bi trebalo da bude pametnija od svakog pojedinačno i da omogući stabilno poslovanje na osnovu ozbiljne strategije. Domaće privredne investicije moraju da rastu, a za to je neophodno osloboditi preduzetnički duh i obezbediti podršku kako za strane tako i za domaće privrednike.